Blog

Kako odabrati API za prijenos uživo: što usporediti prije izgradnje

· Andrij Tkachenko · 12 min čitanja

Podloga za pisanje s popisom za provjeru pokraj kamere na stativu, čiji signal stiže do prijenosnog računala, telefona i tableta, svakog s gumbom za reprodukciju

API za prijenos uživo odaberite prema tome koliko vaši gledatelji kasne za stvarnim vremenom i prema onome što broji njegov račun: stiže li im slika mnogo sekundi kasnije ili oko sekunde iza domaćina, mogu li odgovoriti dok je to još važno i naplaćuje li vam se po minutama gledatelja, satima videa ili poslanim gigabajtima. Player, studio i kod za ugradnju nalaze se na svakom popisu značajki, pa usluge razlikuju upravo ti odgovori.

Ovaj članak prolazi kroz deset pitanja koja vrijedi postaviti svakom API-ju za prijenos uživo, SDK-u za livestream ili API-ju za streaming videa, uz to zašto je svako važno i kako odgovor provjeriti sami. Ne imenuje nijednu uslugu. Na kraju na svako pitanje odgovara za WordPlus Cloud, zajedno s onim što prepušta vama.

Emitiranje ili prijenos čija publika odgovara

Pod tim se nazivima prodaju dvije vrste usluga, izgrađene na različitim protokolima.

Usluga za emitiranje reže prijenos na kratke datoteke, segmente od po nekoliko sekundi, i šalje ih gledateljima preko običnog HTTP-a, najčešće kao HLS. Datoteke prolaze kroz svaku mrežu i svaku predmemoriju, pa ona prijenos nosi do vrlo velike publike, s kašnjenjem od više sekundi. Usluga u stvarnom vremenu šalje prijenos preko WebRTC-a, protokola videopoziva, okvir po okvir kroz svoje medijske poslužitelje, pa ga gledatelji vide gotovo jednako brzo kao što bi ga prikazao poziv, a njihov chat, reakcije i pitanja stižu dok je domaćin još na temi.

Emitiranje preko HLS-a Stvarno vrijeme preko WebRTC-a
Kašnjenje Mnogo sekundi Oko sekunde
Šalje se kao Datoteke preko HTTP-a Paketi, kao u pozivu
Publika Gleda Gleda i sudjeluje

Nijedna vrsta nije općenito bolja. Utakmica koju gleda cijela zemlja, a da nitko ne napiše ni riječ, jest emitiranje. Sat, predstavljanje proizvoda s pitanjima ili predavanje s chatom pokraj sebe prijenos je čija publika odgovara. Znajte koji od njih gradite prije nego što usporedite cijene, jer se i cijene tih dviju vrsta određuju na različite načine.

1. Koliko gledatelj kasni za stvarnim vremenom?

Kašnjenje dolazi iz načina na koji prijenos putuje. HLS šalje segment tek kad je dovršen, a player ih nekoliko drži u zalihi: standard HLS-a playeru nalaže da počne najmanje tri ciljna trajanja od kraja popisa za reprodukciju uživo, a Appleov vodič za izradu preporučuje ciljno trajanje od 6 sekundi. Time gledatelj kasni 18 sekundi ili više. Low-Latency HLS šalje dijelove svakog segmenta dok nastaju, prema istom vodiču po jednu sekundu svaki, a player i dalje drži najmanje tri od njih, pa ostaje nekoliko sekundi.

WebRTC nema segmenata. Svaki okvir šalje čim je kodiran, kao u pozivu.

Dvije sekunde malo znače nekome tko gleda film. Mnogo znače nastavniku koji pita „vidite li svi ovo?“ ili domaćinu koji naglas čita chat i odgovara na njega.

Pitajte:

  • Koliko gledatelj kasni za domaćinom, od kamere do zaslona, i kako je to izmjereno?
  • Stiže li chat ukorak sa slikom ili ispred nje?
  • Raste li kašnjenje tijekom dugog prijenosa i što ga ponovno smanjuje?

2. Kako slika ulazi u prijenos?

Domaćin odnekud izlazi u eter: s kamere preglednika ili telefona, s dijeljenog zaslona ili iz enkodera kao što je OBS, koji miješa scene i kamere. Za preglednik ili telefon ne treba ništa instalirati. Enkoder šalje prijenos vlastitim protokolom, najčešće RTMP-om, starijim protokolom koji prenosi video preko TCP-a, ili WHIP-om, IETF-ovim standardom za slanje prijenosa u WebRTC uslugu jednim HTTP zahtjevom i bearer tokenom. OBS ga ima od verzije 30.

Pitajte:

  • Može li domaćin izaći u eter iz preglednika, bez ikakve instalacije?
  • Koje protokole enkodera prima i s kojim je enkoderima isproban?
  • Kad enkoder na minutu ispadne, čeka li ga prijenos ili završava?
  • Može li se ključ prijenosa koji je procurio zamijeniti i prestaje li stari raditi?

3. Što dobiva svaki gledatelj?

Ljudi istodobno gledaju na telefonu s jednom crticom signala na mobilnim podacima i na velikom zaslonu preko optičkog vlakna. Usluga koja svima šalje jednu sliku iznevjerit će jedne od njih. Postoje dva načina da se to zaobiđe. Usluga za emitiranje obično ponovno kodira prijenos u nekoliko veličina, ljestvicu kvaliteta, a player jednu bira prema svojoj vezi. Usluga u stvarnom vremenu često traži da domaćin šalje nekoliko veličina odjednom, simulcast, a njezini medijski poslužitelji svakom gledatelju prosljeđuju onu koja mu odgovara (kako rade medijski poslužitelji).

Pitajte:

  • Koliko kvaliteta, do koje razlučivosti i tko bira: player, gledatelj ili oboje?
  • Na slaboj vezi smanjuje li se slika prije nego što zastane?
  • Može li moja stranica očitati kako se prijenos reproducira kod gledatelja, kako bi pomogla nekome kome se slika zamrzava?

4. Koliko su poslužitelji blizu i može li se do njih doći?

Gledatelj daleko od poslužitelja čeka da svaki paket prijeđe tu udaljenost i usput ih više gubi. Pitajte gdje rade medijski poslužitelji i dolazi li svaki gledatelj sam do jednog u svojoj regiji. Kako povezati korisnike iz različitih regija prolazi kroz to što svaki odgovor znači.

Mreža između jednako je važna. HLS putuje kao svaka web-stranica, kroz svaki vatrozid koji van propušta web. WebRTC prednost daje UDP-u, koji mnogi uredi i hoteli blokiraju, pa usluga u stvarnom vremenu treba i put unutra na portovima weba. Naš članak o WebRTC portovima navodi što vatrozid mora dopustiti.

Pitajte:

  • Gdje su medijski poslužitelji i spaja li se svaki gledatelj na najbliži?
  • Dobiva li sliku i gledatelj na mreži koja van propušta samo web?

5. Što broji račun?

Većina API-ja za prijenos uživo broji minute gledatelja, minutu jedne osobe koja gleda. Prijenos za 1.000 ljudi u trajanju od sat vremena iznosi 60.000 takvih minuta, pa je veličina vaše publike važnija od broja prijenosa koje vodite. Neki umjesto toga, ili uz to, broje sate kodiranog videa ili isporučene gigabajte.

Zatim pogledajte što se još broji. Neke cijene rastu s razlučivošću, neke broje vrijeme koje stranica čeka prije nego što prijenos počne, a snimanje, pohrana, chat i svaki enkoder mogu svaki biti zasebna stavka. Koliko košta videopoziv po minuti izračunava cijeli mjesec, s prijenosom uživo u njemu.

Pitajte:

  • Broji li se minuta u 1080p kao minuta u 360p?
  • Broji li se gledatelj od otvaranja stranice ili od trenutka kad prijenos krene uživo?
  • Što se događa iznad plana: odbijaju li se novi gledatelji, prekidaju li se oni koji gledaju ili se višak naplaćuje?

6. Tko smije gledati, a tko izaći u eter?

Prijenos za sve treba samo svoju poveznicu. Prijenos za članove kluba, polaznike tečaja ili vlasnike ulaznice treba više, jer se poveznica lako proslijedi dalje. Kod većine API-ja vaš poslužitelj potpisuje token za svakog gledatelja ili za svaki prijenos, a razlika je u tome koliko token kaže i radi li token potpisan za jednu osobu i za drugu.

Pitajte:

  • Može li gledati netko bez računa i mogu li to isključiti za jedan prijenos?
  • Otvara li proslijeđena poveznica prijenos samo za članove?
  • Mogu li tijekom prijenosa ukloniti gledatelja i zadržati ga vani?
  • Tko smije izaći u eter u prijenosu i kako se to provjerava?

7. Je li chat dio prijenosa?

Prijenos čija publika odgovara treba chat pokraj sebe, a chat s publikom treba moderirati: prikvačiti poruku, izbrisati je, sve usporiti, nekoga na neko vrijeme utišati, nekome zabraniti pristup. Neki API-ji donose chat uz prijenos, a drugi ga prepuštaju drugoj usluzi s vlastitim računom.

Pitajte:

  • Dolazi li chat uz prijenos, na istoj vezi i s istom prijavom?
  • Tko ga moderira i može li moj poslužitelj učiniti isto bez ijedne otvorene stranice?
  • Koliko poruka čuva i koliko dugo?

8. Može li gledatelj izaći na pozornicu?

Pitanje postavljeno naglas, intervju, panel: za svako od toga gledatelj mora izaći sa svojom kamerom i mikrofonom, tako da ga vide svi koji gledaju, bez druge aplikacije za pozive. To može samo vrsta u stvarnom vremenu, jer gledatelj koji kasni mnogo sekundi ne može razgovarati s domaćinom.

Pitajte:

  • Može li gledatelj dignuti ruku, a domaćin ga dovesti na pozornicu i skinuti s nje?
  • Kako se gosti prikazuju: jedan pokraj drugoga, onaj koji govori u velikom ili jedna osoba u središtu pozornosti?

9. Postoje li gotov player i studio?

Player je više od elementa za video. Preglednici puštaju zvuk tek kad je netko kliknuo ili tipkao na stranici (MDN o automatskoj reprodukciji), pa gledatelj koji prijenos otvori preko poveznice može ga vidjeti bez zvuka, a player treba način da se zvuk uključi. Kaže kad prijenos još nije počeo, reproducira se čim počne, bez ponovnog učitavanja, i prikazuje chat i koliko ljudi gleda. Domaćinu treba studio: kamera prije izlaska u eter, zaslon, enkoder te gumbi za izlazak u eter i završetak. Gotovo rješenje štedi tjedne, a mora izgledati kao ostatak vaše aplikacije.

Pitajte:

  • Koje ga platforme imaju: web, React, iOS, Android?
  • Mogu li mu promijeniti izgled i odvojeno smjestiti player i chat?
  • Je li ostatak SDK-a tu i za moj vlastiti player?
  • Postoji li poslužiteljska biblioteka u jeziku u kojem pišem ili HTTP API?

10. Što dozna vaš poslužitelj i što ostaje?

Vaša aplikacija mora znati što se dogodilo: kada je prijenos krenuo uživo i kada je završio, tko je gledao i koliko dugo. To joj treba da bi prikazala što je upravo uživo, obavijestila pratitelje ili vlastitim korisnicima naplaćivala po gledanju ili po minuti. To donose webhookovi, a budući da webhook može stići dvaput, svaki treba identifikator.

Zatim pročitajte stranicu s ograničenjima: koliko dugo prijenos smije trajati, koliko ljudi smije gledati i koliko dugo vrijedi ključ prijenosa. I pitajte što ostaje kad prijenos završi: snimka, ponovno gledanje i chat prijenosa.

Odvojite poslijepodne i isprobajte sami

Tablica značajki odgovara na malo ovih pitanja. Mali test odgovara na većinu. Na svakoj usluzi koju razmatrate izgradite najmanji prijenos koji možete i prođite ovih osam koraka:

  1. Izađite u eter iz preglednika i gledajte na telefonu koji koristi mobilne podatke. Pred kameru stavite sat koji pokazuje sekunde i fotografirajte ga pokraj zaslona telefona: razlika je kašnjenje.
  2. Postavite pitanje naglas i neka gledatelj odgovori u chatu. Pogledajte koliko treba da odgovor stigne do vas.
  3. U alatima za razvojne programere u gledateljevu pregledniku usporite mrežu. Pogledajte smanjuje li se slika ili staje.
  4. Gledajte s mreže koja van propušta samo web, primjerice sa strogog uredskog ili hotelskog Wi-Fija. Naš test veze unaprijed pokazuje što ta mreža propušta.
  5. Otvorite prijenos preko poveznice u novoj kartici i pogledajte što player čini sa zvukom.
  6. Otvorite prijenos samo za članove u privatnom prozoru, odjavljeni, s poveznicom koju ima član.
  7. Zaustavite enkoder na minutu i ponovno ga pokrenite. Pogledajte jesu li gledatelji još tu.
  8. Otvorite stranicu potrošnje usluge i pročitajte kako je ovo poslijepodne izbrojeno.

Kako na njih odgovara WordPlus Cloud

WordPlus Cloud pripada drugoj vrsti: API i SDK za prijenos uživo preko WebRTC-a, s gotovim playerom, studijem i chatom, na medijskim poslužiteljima koje sami vodimo. Istih deset pitanja, redom:

  1. Gledatelji gledaju oko sekunde iza domaćina, preko WebRTC-a, bez segmenata, a chat i reakcije dolaze na istoj vezi, ukorak sa slikom.
  2. Domaćin izlazi u eter s kamerom i mikrofonom preglednika ili telefona, dijeli zaslon ili emitira iz OBS-a ili bilo kojeg drugog enkodera preko WHIP-a. Studio domaćinu daje adresu i ključ za enkoder, a novi ključ isključuje stari. Primamo WHIP, a ne RTMP. Prijenos uživo čiji enkoder ostane odsutan 5 minuta završava, osim ako netko na njegovoj pozornici još šalje kameru ili zaslon.
  3. Domaćin šalje do 1080p, a svaki gledatelj dobiva sloj koji mu odgovara, odabran prema veličini playera i vezi, do Full HD-a u velikom playeru. Gledatelj može i sam odabrati sloj, do 720p. Svaka stranica može jednom u sekundi očitati kako se prijenos reproducira kod njezina gledatelja: slika i zvuk koji stižu, što se gubi, vrijeme povratnog puta, koliko je slici trebalo da krene, zastoji i ponovna spajanja.
  4. Naši medijski poslužitelji rade u nekoliko regija, a svaki gledatelj sam se spaja na jedan u svojoj regiji, dok naši poslužitelji prosljeđuju prijenos između regija privatnim vezama. Stranica o mreži prikazuje ih na karti. Gledatelj na mreži koja van propušta samo web i dalje dobiva prijenos, na portu 443.
  5. Račun broji istodobne veze, od 1.000 naviše: $11.99 mjesečno uz godišnju naplatu ili $14.99 uz mjesečnu naplatu. Svaki gledatelj zauzima jednu. S 1.000 veza 50 gledatelja istodobno ne troši kredite, a svakih daljnjih 1.000 veza dodaje 20. Iznad toga svaki gledatelj troši kredit u minuti, a broji se samo vrijeme dok je prijenos uživo, što je $0.20 za 1.000 minuta gledatelja, a vaš plan dodaje 5.000 kredita mjesečno na svakih 1.000 veza. Jedna cijena pri svakoj razlučivosti, a propusnost, releji i poruke u chatu nikad se ne naplaćuju. Prijenos za 1.000 gledatelja u trajanju od sat vremena, 4 puta mjesečno, s planom košta oko $56.59. Kad potrošite svoje kredite i mjesec dana posudbe, novi gledatelji iznad onoga što plan uključuje ne ulaze dok ne dodate kredite ili dok mjesec ne završi, a oni koji već gledaju nastavljaju.
  6. Vaš poslužitelj odlučuje tko je tko, pravilom za svaku vrstu prijenosa: nekoga odbija ili ga čini gledateljem, gledateljem koji chat samo čita, moderatorom ili domaćinom. Posjetitelj koji nije prijavljen gleda kad tako kaže vaše pravilo. Inače je prijenos samo za članove, a proslijeđena poveznica ne otvara ništa. Prijenos je za sve koji ga gledaju, pa je šifriran na svom putu, ali ne s kraja na kraj: naši ga medijski poslužitelji vide, kako prijenos i traži.
  7. Chat dolazi uz prijenos, na istoj vezi, s reakcijama preko slike. Domaćin i moderatori koje imenuje vaš poslužitelj prikvačuju i brišu poruke, usporavaju chat na jednu poruku svakih toliko sekundi, do 300, utišavaju nekoga na vrijeme od minute do jednog dana te ga uklanjaju ili mu zabranjuju pristup. Vaš poslužitelj sve to radi bez ijedne otvorene stranice i piše u chatu pod vlastitim imenom. Chat čuva svojih zadnjih 200 poruka, još jedan dan nakon posljednje.
  8. Gledatelji izlaze na pozornicu. Gledatelj digne ruku, domaćin ga pozove i svi koji gledaju vide ga pokraj domaćina, s kamerom i mikrofonom, do 720p, u mreži, s onim koji govori u velikom ili s jednom osobom u središtu pozornosti. Posjetitelj koji nije prijavljen gleda, ali ne izlazi na pozornicu.
  9. Gotov player, studio i chat, kao jedan element na bilo kojoj stranici, <LiveStream> u Reactu, te nativni zasloni na iOS-u i Androidu. Smjestite player i chat odvojeno, promijenite im izgled ili nacrtajte vlastiti player na istom SDK-u. Dostupni su na devet jezika, a player prikazuje Uključi zvuk kad ga preglednik pokrene bez zvuka. Poslužiteljske biblioteke za Node.js, PHP i Python, vodiči za Next.js, Express, Laravel, običan PHP, Django, FastAPI i Flask te HTTP API za bilo koji drugi jezik.
  10. Vaš poslužitelj preko webhooka dozna kad svaki prijenos krene uživo i kad završi, te kad svaki prijavljeni gledatelj počne i prestane gledati, sa sekundama vremena uživo, izbrojenima na našim poslužiteljima. Svaki događaj ima identifikator, pa se ponovljeni sprema samo jednom, a vaš poslužitelj može izlistati prijenose koji su upravo uživo i koliko ljudi gleda svaki. Ograničenja su objavljena: gledateljeva propusnica za prijenos vrijedi 10 minuta i stranica je obnavlja, a ključ prijenosa čuva se dok ne prođe godina u kojoj ga nitko ne koristi.

Vodič za prijenose uživo ima kod svakog dijela u svakom stacku. Kako implementirati prijenos uživo u Next.js-u korak po korak izgrađuje cijelu stranicu za satove uživo, a njezin demo uživo omogućuje vam da izađete u eter kao nastavnik i gledate kao učenik u drugom prozoru.

Što prepušta vama

  • Pravilo. Tko je domaćin, a tko gleda vaša je vlastita logika, pa je to kod koji pišete vi, zajedno s rutom koja ga pita, a isto vrijedi i za zapis koji vaš webhook čuva o svakom prijenosu.
  • Obavijest da je prijenos počeo. Vaš poslužitelj dozna kad prijenos krene uživo, a e-poruku ili obavijest šaljete vi.
  • Snimke i ponovno gledanje. SDK-ovi za aplikacije danas ne snimaju prijenose.
  • RTMP. Enkoderu koji šalje samo RTMP treba novija verzija ili drugi enkoder s WHIP-om, kao što je OBS 30 ili noviji.
  • Prijenos samo u jednom smjeru. Svaki gledatelj zauzima jednu vezu vašeg plana, jer su u prijenosu u stvarnom vremenu svi stalno spojeni. Publici koja nikad ne piše i kojoj ne smeta kašnjenje od mnogo sekundi odgovara usluga za emitiranje preko HLS-a.

Počnite s vodičem za prijenose uživo

WordPlus Cloud for Apps ima cijenu prema istodobnim vezama, od 1.000 naviše, uz mjesečnu ili godišnju naplatu. Isti plan i SDK donose pozive, grupne pozive i chat na istoj vezi. Pogledajte API i SDK za prijenos uživo s demom uživo i svakim stackom, što oblak nudi aplikacijama ili cijene za aplikacije. Birate uslugu i za pozive i chat? Kako odabrati API za videopozive isto pita za pozive, a kako odabrati chat API za poruke. Pitanja o vašoj integraciji? Pišite nam.